Monday, July 2, 2007

Posvećeno.. da, baš Tebi!! :-) Oriah Mountain Dreamer - The Invitation



It doesn't interest me what you do for a living.
I want to know what you ache for and if you dare to dream of meeting your heart's longing.

It doesn't interest me how old you are.
I want to know if you will risk looking like a fool for love, for your dream, for the adventure of being alive.

It doesn't interest me what planets are squaring your moon.
I want to know if you have touched the centre of your own sorrow, if you have been opened by life's betrayals or have become shrivelled and closed from fear of further pain.

I want to know if you can sit with pain, mine or your own, without moving to hide it, or fade it, or fix it.
I want to know if you can be with joy, mine or your own; if you can dance with wildness and let the ecstasy fill you to the tips of your fingers and toes without cautioning us to be careful, be realistic, remember the limitations of being human.
It doesn't interest me if the story you are telling me is true.
I want to know if you can disappoint another to be true to yourself.
If you can bear the accusation of betrayal and not betray your own soul.
If you can be faithless and therefore trustworthy.

I want to know if you can see Beauty even when it is not pretty every day.
And if you can source your own life from its presence.

I want to know if you can live with failure, yours and mine, and still stand at the edge of the lake and shout to the silver of the full moon, 'Yes.'

It doesn't interest me to know where you live or how much money you have.
I want to know if you can get up after the night of grief and despair, weary and bruised to the bone and do what needs to be done to feed the children.

It doesn't interest me who you know or how you came to be here.
I want to know if you will stand in the centre of the fire with me and not shrink back.

It doesn't interest me where or what or with whom you have studied.
I want to know what sustains you from the inside when all else falls away.

I want to know if you can be alone with yourself and if you truly like the company you keep in the empty moments

Sve moje bube.. kad me stignu


Ne znam zašto, zaista ne znam.. Jednostavno, dođe i drži me i ne pušta. Usadi mi osećaj usamljenosti, neostvarenosti.. Pun kovčeg lošeg mi se prospe po glavi i tišti me. Da se ne znam, rekla bih da sam čudak.. Ali ne, samo nesigurnost uzima danak godinama.. I ne znam kako da se branim..
Svaka reč se useca i odzvanja loše. I kiša mi natapa kosu, kožu i peče.. A ti, imaš li strpljenja da čekaš, da paziš, da me vodiš prerijama ljubavi do spokoja?
Ma, ne ide to tako.. Teško je sa mnom kao s avgustovskim suncem. Ni da ga ne vidiš, ni da stojiš pod njim. A kad ga nema, sve posivi i smrači se i preteće se nadviju oblaci nad gradom noseći kišu tešku, letnju. Pa, obraduješ se kad se ponovo pojavi, zagreje te, okupa te veselim zracima.

A onda dolaze noći.. Terasa.. Crni liveni svećnjak i mala žuta sveća.. Mlatim nogama kroz vazduh i lajem na zvezde.. Šćućurena, kroz prste posmatram Mesec i pišem mu najlepše stihove, pa ih prosledim Tebi, dragi. Prigrlim kolena i navučem svoju spavaćicu preko njih. Maštam o zemlji Nedođiji i sirenama što pesmom teraju lišće da se meškolji i plodove da padaju u ruke nestašnim dečacima.
I trebam te.. Trebam ruke da me prigrle i šuškavim glasom usne da mi na uho šapnu bajku o ljubavi. Ali, sama.. čežnjivo ostajem da sedim na već hladnom betonu i dopuštam Mesecu da mi obnažena ramena ljubi i miluje svojim zracima. Milioni tragova i šupljina i ćoškova kriju sene i tajne.. A ja sam sama..
Dozvoljavam sebi da, okupana tugom, dozovem zaleđenu suzu sa dalekih Himalaja i prepustim se lađi što tone. Ali ja drugačije ne znam živeti..
Upoznaj me.. Sačuvaj me.. Ušuškaj me u noći poput ove.. Ili me lagano pusti da odem.. pre no što ti odeš od mene.

A ja umem i tako divno da se smejem. Da pravim grimase vredne život jedan. Šuškavo da šapućem gluposti i da se ne stidim bubica koje pomahnitalo prevrću očima. I vezem svilene snove po tvojoj stvarnosti. Rušim zidove, pa dižem bedeme.. I svakako se lepo mogu maziti tvojim dlanom.. I mogu provući glavu između tvoje ruke i kolena i čekati, da me pomiluješ..
I neskromno se hvalim, poput nesigurnog dečaka pred drugarima, i crvenim pred tvojim pogledom, šašavo.
Kad leptirići u stomaku me nose.. mogla bih do neba uzleteti, pa se sjuriti do tvoga prozora.. I tako sve dok ne utonem u san... nadajući se da ćeš me nežno probuditi.
 
follow me on Twitter