Samo bol je u životu siguran...
Sreću nosi neki poštar jako spor...
Neka... Samo ovu noć da izguram...
Sutra ću već naći dobar izgovor...
Balašević
Friday, September 14, 2007
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
Osetili ste se usamljenim.. Nevoljenim.. Posustali ste.. Gledali ste film u kome Ljubav gubi kako god da se život igra?
2 comments:
Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku dnu...
Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.
Znate li da je bezobrazno i neumesno predstaviti se kao Balašević osim ako se ne prezivate tako?
Kradete nečiji identitet, a složićete se da, samo prezime, 90% domaće populacije vezuje za samog autora ove pesme..
Mogli ste samo da ga potpišete..
U svakom slučaju.. Lep izbor pesme!
I hvala na komentaru!
Post a Comment