Friday, September 14, 2007

i ja večeras..

Samo bol je u životu siguran...
Sreću nosi neki poštar jako spor...
Neka... Samo ovu noć da izguram...
Sutra ću već naći dobar izgovor...

Balašević

2 comments:

Anonymous said...

Život je more, pučina crna,
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna.
Ja se ne bojim velike vode.

Lome me vali, nose me struje.
Oseka sreće, a tuge plima.
Šiba me nebo bičem oluje,
al' još se ne dam i još me ima.

U jutra rana plaše me senke
minulih dana.
Sećanja mutna kao u laži,
kao u snu...

Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku dnu...

Možda će žena svilenog bedra,
koja me zove i pruža ruke,
uliti vetar u moja jedra,
do nove žene do nove luke.

The No One said...

Znate li da je bezobrazno i neumesno predstaviti se kao Balašević osim ako se ne prezivate tako?
Kradete nečiji identitet, a složićete se da, samo prezime, 90% domaće populacije vezuje za samog autora ove pesme..
Mogli ste samo da ga potpišete..

U svakom slučaju.. Lep izbor pesme!

I hvala na komentaru!

 
follow me on Twitter